

Zašto lepše perle imaju višu cenu?
Verovatno se i Vama dešava da uđete u prodavnicu i oduševi Vas neki proizvod za koji se, kad pogledate cifru, ispostavi da uopšte nije jeftin. Uvek se pitamo zašto baš ono što nam se najviše svidi ima veću cenu. To je slučaj i sa perlicama. Da li je lepota faktor za kreiranje cene ili je nešto drugo u pitanju?
Istražujući načine izrada staklenih perlica otkrili smo samo neke od razloga koje su uzrok različitih cena između njih.
Na vrednost utiču cene hemikalija i komponenti koje se koriste pri izradi stakla određene boje, kao i broj koraka u postupku dobijanja perli planiranog dizajna ili efekta.
1. Cena komponenti u izradi stakla
Staklo se pravi od silicijumskog peska, jedinjenja kojeg na ovoj našoj planeti ima najviše. Pošto ovo jedinjenje ima visoku tačku topljenja dodaju mu se neke alkaline materije koje snižavaju tu tačku. Ove materije (baze) smanjuju otpornost na vodu pa se u ovu smesu dodaje oksid kalcijuma koji je povećava.
Staklo bez dovoljno oplemenjivača je veoma krto i lako se razbija. Da bi se ove osobine modifikovale dodaju mu se primese u obliku raznih oksida metala.
Najpoznatija kreacija – kristal je dobijen dodavanjem oksida olova u smesu za dobijanje stakla. Osim što povećava čvrstinu, specifičnu težinu i dugovečnost stakla, povećava i indeks prelamanja svetlosti, tako da kod perli i ukrasa gde imamo formirane facete, dobijamo prelepo svetlucanje i odbljesak, koji je mnogo veći nego kod identično rezanog običnog stakla. Što je veći sadržaj olova veća je svetlucavost. U Evropskoj uniji je definisano regulativom da staklo koje sadrži preko 24% olova može da nosi naziv “kristal” a ispod ovog procenta “kristalno staklo”. Ove atraktivne optičke osobine olovnog stakla obrađenog mašinskim rezanjem iskoristio je Swarovski u stvaranju svoje imperije.
Još jedan od primera uticaja komponenti na cenu je dobijanje crvene boje. Da bi ona bila puna i intenzivna, staklu mora biti dodata izvesna količina zlata. Možda i nisam neki veliki obožavalac crvene ali posle ovog saznanja imam sasvim drugo mišljenje o perlicama u toj boji.
Pigmenti različitih boja imaju različite cene a nijansiranje je opet priča o količini utrošenog pigmenta, tako da ukoliko imamo svetliju boju cena je niža i obrnuto. Ko je krečio u sopstvenoj režiji i naručivao boju u farbari, zna o čemu govorim.
2. Broj koraka u procesu izrade do konačnog izgleda
U nekim slučajevima priča o perilici se ne završava kad ona dobije oblik, određenu dimenziju i niznu rupicu. Perlica nastavlja svoj put i dalje se ukrašavajući raznim premazima, tretmanima u vidu poliranja ili matiranja. Taj tretman može biti rađen pre (i)ili posle premazivanja, u jednom ili u više ponavljanja.
Konkretno, na primeru ovih terakota sitnih zrnastih perlica u klasičnom izdanju i u varijanti Apollo hybrid. Ova priča o hibridu je rezultat zajedničkog rada japanskog proizvođača TOHO™ i proizvođača perli iz Češke. Perlice se proizvedu u Japanu, a onda otputuju češkim majstorima koji im daju krajnji finiš. U ovom konkretnom primeru je to visoko kvalitetna, dobro prijanjajuća ekološka boja na vodenoj bazi koja je izuzetno trajna i otporna na grebanje.
U ovoj priči o visini cene perlica treba napomenuti još jednu činjenicu, koja nije manje bitna: ukoliko kupite lepšu i skuplju perlicu to ne znači da je ona trajnija i otpornija na grublje ophođenje. Naprotiv, sa izvesnim izradama morate biti dvostruko nežniji i pažljiviji.
Primer su staklene perle obložene 24K zlatom, gde i perle a i nakit napravljen od njih ne možete nositi svakodnevno u svim situacijama ili ga čuvati zajedno sa drugim nakitom, koji može trenjem da izgrebe i ošteti premaz.